Pepelnica u Danskoj

Ovaj blog sam općenito zamislio kao putopisni blog gdje ću pisati o svojim doživljajima s putovanja. No ovoga puta želim usporediti neke stvari iz Danske, sa stvarima i običajima iz Hrvatske. Smatram da iako nije putopisni blog može biti zanimljiv, jer ipak postoje kulturološke razlike između ova dva naroda.

Pepelnica je, ili ti ga čista srijeda. Jutro je, klasika, danas se posti, budim se i skoro zaboravia, ali dobro je, nisan. Kako bi moji doma rekli ne dolazi grij kroz usta, već iz usta. Slažem se s tim, ali opet običaj je običaj i tu je da se poštiva.

Misa je bila u 18h. Dolazim u Crkvu, već sam bio na nekoliko Misa ovdje, na Danskom i na Engleskom jeziku. Ovo je jedino vrijeme u kojem se pokušavam razumit šta je više moguće ovog jezika. U dućanu više ni ne slušam šta mi govore, promrmljan uvik iste stvari na danskom i oden ća, na faksu dance ni ne pokušavan razumit jer mi se neda, ali eto u Crkvi slušam i pokušavan upit i razumit šta više mogu. Čak se mislin počet učit jezik, da bi moga molit, jer svaki put na Hrvatskom onako utiho na Misi.

Ukratko svećenik počinje na danskom, gledam ljude oko sebe i sve mi je nekako šareno, puno drukčije nego kući. Nakon 5 minuti se obraća na engleskom, lako se raspozna tko je stranac, a tko danac, ili bolje rečeno tko priča danski. Nastavak Mise je bia na danskom, jebiga, ako ništa bar nam se posvetia.

Prva velika različitost naspram naše Crkve (kući jel) je da su na oltaru bila 3 svećenika, te da je jedan od ta tri svećenika, ili službenika Crkve bila i žena. Nakon toga su išli misnistranti, odnosno ministrantice, curice, do nekih 14 godina. Zanimljivo je da je to društvo bilo jako šareno, svećenik veliki debeli crnac, ne znam odakle je, ali jako smišno priča i danski i engleski. Nakon toga ministrantice su isto bile crne, dok su službenici Crkve bili bijelci. Da u nas dole babe vide crnog svećenika ili nedaj Bože, male crne curice ko ministrante, đavljikale bi odma... Zamišljam tu scenu u glavi, sredina je Mise i cerekam se. Do mene sjedi kineskinja i dvoje Grenlanđana. Pola sata Mise je i ide pepeljanje. Za ljude koji nisu vjernici i čitaju ovo ili jednostavno nisu upoznati s tim, to je kada svećenik izgovara one famozne riječi: "Sjeti se čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti" i onda dobijete malo pepela po glavi. Bia san na Peplnicama u Splitu, tu bi većinom sageja glavu i svećenik bi mi na tjeme prosua malo pepela i izgovoria te riči. Međutim, da, Danska, šarena Crkva kako je ja volim nazivati. Stojim u redu, svećenik stavlja prste u pepel i ja kako san i navika saginjem glavu, a on ni a ni b, povuče prstom ogroman Križ posred čela, s dva prsta da ostane onako srkoz debel. Ja u šoku, iden prema sidalu, smijen se ljudima koji su bili ispred mene, a bome smiju se i oni meni. Ostatak Mise san se osjeća fantastično jer su svi izgledali smišno, pogotovo svećenik. Onda je krenula pričest, ljudi su mogli birati između 3 opcije, službenika crkve s live strane, koji je ima Kalež s vinom i vodom, umisto Hostije, ili našeg svećenika i ženske službenice s Hostijom. Misa je završila, tradicija je u ovoj Crkvi da svećenik stoji pred njom i rukuje se sa svakim ko je doša na Misu. Sviđa mi se ovaj način Mise puno više nego u nas dole. Da se razumimo Crkva je isto rimokatolička, samo se Misa i običaji rade malo drukčije, sve je nekako ležernije.

Šetam tako gradom, sređen, u kaputu, hladno je, s ogromnim Križom posred čela, Danci kao narod inače ne brigaju za takve stvari, pa tako nisu ni ovaj put, no onda sam prošao kraj džamije, a i oni su imali neko svoje slavlje, pa mi je bilo malo neugodno. Nisu se obazirali na mene, ni ja na njih, ali opet nije baš bilo pristojno.

I eto tako je prošla moja prva Danska Pepelnica.