Surovi i naborani vrh Eurpskog kontinenta
Nakon niza dana iščekivanja di ni sam nisan zna jel iden u Norvešku ili ne, došla je i ta srijeda, napokon, SAS (Scandinavian Airlines) je prista štrajkat i to baš dan ranije, te je ovo bija prvi let koji je iša iz Splita za Oslo. Nakon puna 3 tjedna. Dragec me bacia na aerodrom, kroz usporene i uzavrele Splitske ulice, prepune litnjeg prometa i fureštih. Inače, let je bia dosadan, pomalo i dug, skoro 3 sata, nisan ima šta radit, sve do zadnjih 6 minuta leta di je pilot u livon skretanju vrlo vjerojatno prekoračia stupnje nagiba, pa smo doživili vrtoglavicu, a nekoliko starijih (crvenih i suncen izgorenih Norvežana, koji su bili 70+) je palo u kratkotrajnu nesvist. Prema neslužbenin podatcima, navodno je nagea krila za 80 stupnjeva, šta nikako nije dozvoljeno, prema drugin podatcima sve je bilo regularno i normalno, ne znam. Sletia san, proša kontrolu, ubrza hod i stiga na vlak, inače na aerodromu postoje dva vlaka, jedan je brzi, e i sad taj brzi ide do grada 19 minuti i košta 200 N