GOTEBORG - listopad 2018

Putopis Göteborg 🇸🇪
Jutro je, 8 sati, umoran se budin i krećen se spremat za Gotenburg. Ladno je nekako, pada kiša, tmuran dan, baš dan za ostat kući i spavat. Napravi san sendviče, spremija prisvlaku i dva šuškavca i jaketu. Sidan u bus, odlazim do Filipa na drugi kraj grada i kao skupa ćemo na bus do Frederikshavna. Dolazim u njega, spremam njegove čačkalkce jer nisan ponia svoje. Odlazimo na autobusni kolodvor čekat bus do Frederikshavna odakle ćemo dalje trajektom do Gothenburga. Nakon 45 minuti vožnje dolazimo tamo, idemo uć u prostor za kupit karte i taman promislin u sebi, "jebote prvo putovanje koje će počet kako triba". Došli na automat za kupit karte, imamo 15 minuta do trajekta, engleski na automatu ne radi, snalazimo se na danskom, još nekih 8 minuti do trajekta, idemo platit kad ono aparat ne radi... probili, nema veze idemo do šaltera dvoje ljudi isprid nas i 5 minuta do trajekta... okrićen se prema Filipu, smijen se i kažen to ti je ono sranje o kojem san ti priča, šta se uvik desi prije putovanja. Normalno, teta na šalteru naplatila skuplje karte, ali ajde neka, u žurbi stižemo na trajekt. Ulazimo unutra, kad ono piše livo kafić, desno casino, neki shop, ja gledam jebote pa nije valjda ovo trajekt, kad ono je, ogroman brod 160 metara dug i 45 metara visok, na 9 katova. Brod doslovno ima sve, kafiće, restorane, mista za odmor, kino, casino, igraonicu za dicu, dućan, outlet za robu, bar i još svašta. Nekako smo mislili da ćemo izgorit 3-4 sata do Švedske, ali smo onda krenili istraživat brod, dogovor je odma bia da nećemo potrošit ni kune na njemu.


Fotografija Tomislava Pušića.
Dolazimo u Švedsku, na krovu broda smo, ladno je, puše, sivilo, opet razmišljamo jel nan stvarno tribalo ić na put. Pristali smo izlazimo s broda i ka di ćemo šta ćemo!? Složimo se odma di nas put odnese, znali smo da imamo 4-5 sati ispred nas, tako je i bilo, ulazimo u centar grada i krenili smo samo šetat. Prvo šta smo zamjetili bili su tramvaji, stari tramvaji, za koje smo mislili da idu sporo, međutim kasnije se ispostavilo da lete... prvo šta smo vidili u principu osin klasičnog centra, kafića i ostalog je bia neki maleni parkić 4X4m u centru grada, oduševili smo se kako je bazasto izgleda i ogromne skale, kojima ne vidiš kraj, odlučimo ić gori, a u glavi pisma ono "Starways to heaven". Popeli smo se na vrh i vidili prekrasan pogled na grad, sa doslovno svih strana. 

Fotografija Tomislava Pušića.

Skansen Kronan AB je nažalost zatvorena tvrđava, ali nam nije zasmetalo jer je se stvarno isplatilo otić gori, od gore smo vidili novu Crkvu i rekli ka samo ajmo tamo i tako je i bilo, šetamo gradom, bez navigacije, karte ičega, samo po osjećaju i napokon se osjećan opet skroz slobodan jer znan da sve uvik bez plana ispadne bolje. Došli smo do Crkve koja nas je ostavila bez daha, tako je moćno izgledala da smo udrili iljadu slika iz različitih kutova, ali ne znamo kako se zove. Odlučimo dalje otić prema idućoj crkvi Masthuggskyrkan koja se nalazila isto na vrhu brda i smijemo se jer samo odkad smo došli obilazimo Crkve. Na vrhu brežuljka se pružia fenomenalan pogled na grad. To misto ima baš nešto specifično, neku dušu, posebnu lipotu, nekako ka da nije grad, kada je staro godinama i slučajno je završilo tu, a opet fenomenalno se uklapa u grad jer je na brdu. 

Fotografija Tomislava Pušića.

Dalje smo krenuli bez plana, te smo došli do Sjömanstornet byggdes napravljene 1933, radi se o kipu žene visokom 44metra koja čeka svog muža pomorca da se vrati sa broda, pa smo joj došli ja i Filip da joj odlakšamo to stoljetno čekanje... dalje smo završili u centru grada u nekom parku, izgladnjeli sidamo na klupu, vadimo sendve jedemo i onako samo gledamo neku ženu koja skrikne u prolazu kraj nas. Ostali smo ka zabezeknuti jer neš ti, sidimo na klupi i jedemo sendvič, kad ono minut iza štakor, jedan pa drugi i onda još i treći koji gleda iz grma kako će nan klepit sendvu. Dižemo se i odlučimo prošetat preko mosta na drugi dio Gothenburga, pala je noć i počela kiša. Dogovorili smo se da ćemo otić u Lea međutim bia je relativno daleko pa smo odlučili sist u tramvaj i otić do lidla, kupili smo nešto za poist i popit. 

Fotografija Tomislava Pušića.

Napokon smo navečer došli kod njega. Dočeka nas je sa rezervnin bičvama i večeron, natukli smo se čevapa, kumpira i povrća i onda smo odlučili prošetat. Udrili sml malo veći đir, padala je neka kiša koja nas je skeoz stopila pa smo odlučili ić nazad. Skinili smo se i ošli leć, ostavili smo robu u nadi da će se osušit. Prišli smo 35km na noge. Ujutro se budimo, Leo sprema marendu, pancete, jaja itd... pun pijat za natuć se lipo da cili dan možemo šetat. Marendali mi, kad ono roba vlažna, a patike mokre. Ništa bacamo robu u sušilicu i patike ispri peći na 220 i nadamo se da će brzo bit suve. Nakon uru smo spremni i izlazimo, sidamo u tramvaj i odlazimo u grad. Moram napomenuti da Gothenburg ima besplatni javni gradski prijevoz odnosno tramvaje (dok vam ne uđe lik u bijeloj kapici, ili više njih...) došli smo u grad, prošetali opet i otišli do stadiona. Stadion zatvoren jer je utakmica trebala biti popodne, neki lik nam na Švedskom kaže da ne smimo tu stajat, a Fićo onako iz prve ka a možemo li uć ako ne možemo stajat, lik onako aj samnon, otvori nan vrata pusti nas da se slikamo, a ispred sve zatvoreno i policija. Super odemo mi dalje, nismo imali neki plan nego posjetit neku veliku šumu s jezerima, životinjama itd... i bilo je teška ludnica, mislim priroda je uvik očaravajuća tako da tu lipotu je teško dočarat, osim slikama pa pogledajte ispod⬇️⬇️⬇️ 

Fotografija Tomislava Pušića.

Fotografija Tomislava Pušića.

Vidili smo tu tuljane, konje, jelenka i koze... bilo je još pataka, gusaka itd... nakon toga smo s Androm, s kojin smo se slučajno povezali otišli popit piće u grad. Gledami jebote kako ćemo ga ubrat, dolazi neki bili bmw, lik u adidas tuti, ovaj mora da je naš, SLAV brother power, je bija je on! Onako, bilo je skupo kava nekih 50ak kuna, jogurt sa borovnicom i muslijem 30ak kuna. Ispričali smo se tu, svi skupa upoznali i povezali. Andro nas je odbacia do Lidla da kupimo tost i salame i odvea je Lea doma jer smo bili na knap za koristit tramvaje. Sa Androm smo se rastali u luci i otišli smo na ukrcaj. 

Fotografija Tomislava Pušića.

Stoji neka cura u redu, ode livo u drugi i vrati se isprid, ja ka a? Ona odgovara šta, ja zabezeknut ka šta šta, cura odgovori izvini falila san i ode. Filip i ja se gledamo koji kukac se dešava, cura otišla negdi, izgubili je iz vidokruga, čudno, ulazimo na trajekt i vraćamo se doma. Još treba iskombinirat samo kako ćemo i oćemo li uvatit bus za doma, a to je onaj dio avanture koji sljedi za kraj putovanja. 😂🤙

Fotografija Tomislava Pušića.

Primjedbe