Marseille - travanj 2018

Putopis s putovanja u Marseille 🇲🇫️ Za sve znatiželjne koji su mi pisali za vrime mog putovanja :)

Zašto Marseille? Zato jer je povratni let bio samo 43 eura i tija san otić popit kavu tamo, koju na kraju nisan popija jer je ne pijem :P

Putopis je pisan za vrijeme leta iz Marseille-a za Zadar:

Dan 1:

Marseille. Najopasniji Europski grad prema nekim istraživanjima? Spoj modernog i kulturnog, obični lučki grad? Spoj civilizacija?
Želio bih započeti ovaj putopis sa mojim prvim dojmom od slijetanja u zračnu luku Aeroport Marseille Provence Prvobitni plan je da ćemo do centra grada udaljen 23 km od aerodroma ići vlakom🚊 no uskoro smo saznali da bi prvo trebalo ići autobusom pa onda presjedati i izgubiti puno više vremena. Odlučili smo se za opciju autobus🚍koji je po osobi izašao nekih 5-6 eura. Trebalo nam je nekih 30 minuta do glavnog kolodvora u gradu. Prilikom dolaska na kolodvor smo ostali frapirani, koliki je to kolodvor, a tek kasnije smo shvatili koliki je ubiti i koliko je veći od prvog dojma. Tu je centralno sjedište za metro, vlakove, autobuse izvan grada, te gradske linije autobusa. Naš apartman je bio udaljen nekih 3-4 km od kolodvora, bio je sunčani i topli dan od nekih 20°C, pa u avanturističkom raspoloženju smo do stana odlučili prošetati s prepunim torbama na leđima. Ubrzo su nas polako gutale male i uske uličice grada, a nedugo zatim smo se našli u nekoj drugoj državi koja nije Francuska, u nekoj drugoj kulturi koja nije Europska, te smo osjećali sasvim drukčije i nepoznate mirise. No šetnjom po "blokovima" smo doslovno mijenjali države i kulture kao i ljude koji tu žive, rade i kreću se. U svega 4 km hoda prošli smo nekoliko kultura, sjevernu Afriku, Arabiju te centralnu i južnu Afriku. Uskoro nam je ponestajalo avanturističkog duha i lagano je počeo prevladavati strah jer nije to baš toliko ugodno, odnosno problem je bio što smo sa ogromnim torbetinama prolazili sasvim nepoznatim područjima koje nikada prije u životu nismo vidjeli, a ni doživjeli. Nakon nekih 30ak minuta šetnje smo se smjestili u prostranom apartmanu, u jako dobrom i sigurnom kompleksu zgrada koji je bio toliko dobro ograđen da ni mi sa ključem nismo mogli ući unutra😂...

Oko 18 sati sam otišao do obližnjeg dućana, bolje rečeno centra Carrefour koji je bio pretrpan. U znatiželji sam prebroio kase koje su radile, 31 je bila otvorena, njih 25 za kartično plaćanje te ostalih 6 za plaćanje u gotovini. U redu sam se zapričao s jednim Afrikancem srednjih godina u sakou, vjerojatno je išao s posla, pustio me ispred sebe u redu i dodao mi kese koje su bile na drugom kraju dućana...U kratkoj konverzaciji koju smo vodili shvatio sam da će mi sporazumijevanje ovdje biti teži dio, on je jedan od rijetkih koji je nabadao Engleski. Nakon dućana otišli smo prošetati našim blokom, pao je već mrak, a mi smo tada postali svjesni što je to Marseille i gdje smo došli!

Dan 2:

Ujutro smo krenuli u grad autobusom broj 34. Već smo na stanici od autobusa bili primjećeni. Prvo je neki stariji Francuz pokušao pričati s nama, kada smo mu spomenuli engleski jezik rekao je samo " I love you... Thanks!" Blagim i nekako zahvalnim pogledom sam mu uzvratio s "Merci!" i tu je našoj konverzaciji bio kraj. On je otišao u pekaru, koja se nalazila iza stanice, a ubrzo je došao jedan rasta koji nas je pitao imamo li duvan, kako nismo pričali francuski, objašnjavao nam je šta traži rukama i nogama, na njegovu žalost razočarao se što ne pušimo. Otišao je no nakon 2 minute se vratio sa sitnišem u ruci, već sam mislio da prosi i pao mi je mrak na oči, moji suputnici Tončica Pušić i Matej Eres malo su se udaljili, a on nam je pokušavao objasniti da je karta za autobus koji smo čekali 2 eura, rekao je "duece euros bus" nasmijali smo se i zahvalili mu. Na stanici je sjedila i jedna mlada djevojka iz Francuske, koja je sve to promatrala, a na naše pokušaje sporazumjevanja i spominjanje engleskog je slegnula ramenima, pa smo tu shvatili da ni mlado stanovništvo ne priča Engleski. Uskoro smo ušli u bus, kupili kartu kod krajnje nezainteresiranog vozača, a vožnja je bila izuzetno čudna. Prvo se desila prometna ispred nas, pa je neka žena iz autobusa počela urlati na vozača kamiona i auta što su se sudarili. Ukratko nastao je kratki show program. Uskoro su se na njeno žustro inzistiranje maknuli a mi smo došli do glavnog kolodvora. Kupili smo karte koje vrijede 72h, naime karte su za bus, tramvaj i metro, a dođu nekih 11 eura. 

Krenuli smo lagano šteati po gradu, no uskoro nas je opet obuzeo osjećaj straha jer se gradom kretalo dosta ljudi koji su očigledno konzumirali neka nedozvoljena sredstava. Nakon što smo se kretali malim i uskim uličicama grada došli smo do mora. Grad nam se tu napokon pokazao u pozitivnom svjetlu. Prekrasne i šarene građevine okružile su nas. Milijun brodova oko nas, dosta turista, a sve to začinjeno pravim Mediteranskim stilom. Kao što sam već i napisao grad je najstariji u Francuskoj, sagradili su ga Grci kao svoju luku. Šetnjom po gradu smo uvidjeli jako puno građevina, kula, dvoraca koji su služili za obranu grada koji je dolazio s mora. Najpoznatija Crkva Notre-Dame de la Garde nalazi se na vrhu brda u gradu. Tu smo se imali za penjat jako puno, a na kraju uspona Vas dočekaju i skale. Osjećaj je kao Split, sve puno uzbrdica i nizbrdica, uskih malih uličica... Kada smo obišli taj dio grada te još nekoliko Crkvica, došli smo do njihove poznate građevine Mucem na koju su oni jako ponosni, to je djelo moderne kulture u sklopu njihovog Mediteranskog muzeja. Lijepo je, a uklopili su to u gradu sa starom kulom na ulazu u luku. Šetnjom uz more smo razgledavali štekate i dućane pa smo se tu još jednom razočarali gradom, obični magnet je 5 eura, dres kluba 90 eura, a majica s natpisom 30 eura. Najstresnij dana bio je povratak kući kada smo se našli u autobusu broj 32. Naime u tom busu smo bili "skenirani" i promatrani od strane svih, a i bili smo jedini bijelci u njemu, uz to još sam se ja izdvajao svojom visinom i tu sam bio najviši... Kada smo došli u apartman opet smo otišli do dućana te napravili plan za sutra.

Dan 3:

Ujutro smo autobusom krenuli do grada, opet je to bila linija 34, tu smo uvidjeli da je Arapsko stanovništo smješteno u prednjem dijelu autobusa, dok je Afričko stanovništvo bilo smješteno iza.
Treći dan smo istraživali unutarnji dio grada koji nije uz more, taj dio je stvarno preljep, baš odiše staru gradnju i tu ima svega za vidjeti najiše me se dojmila Crkva svetkog Vincent de Paul-a.
Uskoro smo sjeli u prazni autobus broj 74 te smo došli do njihovog pazara gdje smo i izišli iz autobusa. Na Castellane trgu smo se ukrcali u autobus broj 21 koji je vodio do nacionalnog parka, iz autobusa se mogao vidjeti pazar s obje strane, a tu je doslovno bilo svega za birati. Pazar je bio dug nekih 1-2km po slobodnoj procjeni. Nakon mučnih 40 minuta vožnje u prepunom busu, nešto kao 18ka u Splitu kad svi nagrnu u 1ipo. Došli smo do Parc national des Calanques gdje smo proveli naredna 3 sata istražujući prirodu. Nacionalni park im je što se tiče šume u rangu s Marjanom, naravno pogled je malo bolji, a ima i nekoliko zaštičenih biljnih vrsta. Valja napomenuti da je nacionalni park ogroman. Pri povratku smo posjetili stadion gdje Olympic Marseille igra svoje domaće utakmice, Orange Velodrom koji je ogroman! Ušli smo u njihov dućan, no ni tu nitko nije pričao ništa drugo osim francuskog, pa smo samo otišli ća dalje po planu. Plan je bio da odemo do dvorca Longchamp gdje smo sjeli na livadu i uživali u pogledu na grad, a i trebalo nam je malo odmora od pješačenja i planinarenja po nacionalnom parku. Palača je izuzetno lijepa i prekrasna, uz prekrasan park ispred i iza nje. Također ima dosta vodopada i pruža odličan pogled na grad. Do kuće smo išli tramvajem broj 2 pa smo presjeli na autobus broj 34. Klasično navečer smo otišli u dućan gdje je bilo pravo ludilo, starija muslimanka se srušila, hitna je trčala po dućanu, voditelji dućana su osiguravali da se nitko ne približi, a lopovi su pokušavali iskoristiti zbrku i ukrasti što su mogli. Taj dan smo u redu čekali punih pola sata za blagajnu.

Dan 4:

Klasično kao i svako jutro sjeli smo u autobus broj 34, a zatim i na tramvaj broj 2 koji nas je odveo do poslovne zone u gradu. Tu smo vidjeli modernu stranu Marseille-a ogromne šarene i poslovne zgrade koje idu metrima i metrima u vis. Busom broj 35 smo otišli gotovo do obronka grada i do kraja luke te smo prošetali neka 2 km do shopping centra. Tu smo proveli 2 sata u kupnji, a nazad smo išli busom 96 do stanice od 35 pa ponovno do grada i tramvajem bro 2 do rive. O luci se nema puno toga za reći, samo da je ogromna, da ima miljun terminala koji se protežu na nekih 8-9 km. Od tu kreću brodovi za Sjevernu Afriku i Ameriku. Između ostaloga cijeli jedan dio luke pun je novih automobila svih marki. Uskoro smo ponovno šteali centrom grada. Tu smo gotovo imali bliski susret s lopovom koji je jako dobro promotrio kesu moje sestre i krenuo put nje, no svojom visinom i drkim pogledom koji mu je bio upućen od mene, veoma brzo se predomislio i samo je nastavio šetnju drugim smjerom. Na naše veliko iznenađenje vidjeli smo puno policije i vojske s puškama, nismo znali o čemu se radi, no uskoro smo čuli glasnu muziku. Nije bila domaća i nije bila na francuskom pa smo tek tada ostali zbunjeni. Naime radilo se o Kurdskom prosvjedu u centru grada, prosvjedovali su protiv nasilne politike turske u siriji. Matej je cijelo popodne prevodio papir s francuskog na hrvatski na kojemu je to bilo napisano. Došli smo u apartman klasično našim busom 34. Već smo jučer kupili sve namirnice za danas i sutra, no mene je pukla želja za nečim slatkim pa san tako šeta do dućana i usput san kupija pasu igračku. Prilikom povratka smo ručali i pogledali Hajduk Lokomotiva.

Dan 5:

Klasično smo se ujutro autobusom spustili do grada da se oprostimo s njim. Ključeve od apartmana smo ostavili u apartmanu na stolu!? Ovaj put u busu nije bilo dosadno kao inače, starija gospođa arapskog podrijetla je skoro pala pa san je vata po busu i na kraju se uspješno zadržala na nogama. Dok smo šetali gradom s opet punim torbama više nas nije bilo strah, navikli smo se već na grad, jedino što smo sada bili čudniji jer smo s onim torbetinama dodatno napunjenima od stvari koje smo kupili dobili smo izgled kornjače. Uputili smo se na aerodrom, tamo nas je dočekalo neugodno iznenađenje jer je veliki dio letova bio odgođen zbog jake južine s Azrusnog mora. 

Naš nasreću nije bio odgođen. Poljetanje je bilo malo uzbudljivije i opasnije nego inače zbog jakog vjetra. Arap koji je sjedio do mene zaspao mi je na ramenu u avionu, a zatim prilikom buđenja me prolio vodom, pa se pola sata ispričavao. Tada sam posudio kemijsku od stjuardese i završio svoj putopis jer mi je postao naporan. Sletili smo u Zadar bez poteškoća.

Moram priznati da mi se ovih 5 dana Marseilla isplatilo. Upoznao sam totalno drukčiji način življena, totalno drukčiju kulturu i totalno drukčije ljude. Ubrzo sam se navikao na grad i početni strah nam je nestao. Nisam iskusio noćni život tamo jer je to ipak bilo suviše nego opasno. Najudaljenije točke od centra grada na kojima smo bili su udaljene 12 km sjeverozapadno te 20 km jugoistočno.
Probao sam i halal hranu (dozvoljena hrana po islamskim običajima) po meni ima malo bljutav okus i fali joj dosta toga šta naša domaća ima.
U gradu se ima što vidjeti i doživjeti...

Trošak:
Let povratni Zadar-Marseille 43 eura
Karta za bus povratna aerodrom gl.kol. - 12 eura
Smještaj za 4 noći: 60 eura po osobi
Hrana: 20-30 eura po osobi (nismo jeli u restoranima)
Ostale gluposti: 20eura
Suputnici: Tončica i Matej